U karijeri jednog sportiste, sve je apsolutno na leđima samog tenisera. Svaki uspon, pad, svaka odluka, svaki meč, trening, igra zavisi od njih samih. Osim jedne stvari. Povrede i bolesti. Najteža kletva u karijeri jednog profesionalca jeste kada doživi upravo to.
Priča Kristine Ostojić upravo govori o tome koliko god puta nas život bacio na kolena, uvek se moramo vraćati jači i bolji,a ako nam ne ide, da se borimo dok jednom ne krene. Jer, u životu sve je pitanje stava. Ako sve što radite gledate na najpozitivniji mogući način, pozitivnih rezultata će pre ili kasnije biti.
Kristina je sa tenisom počela sa šest godina,a rođena je 26. januara 1995. godine. Kao mala bila je hiperaktivna, što je njene roditelje navelo da je ”gurnu” u bilo kakvu aktivnost ne bi li potrošila sav taj višak energije koji poseduje. Nakon konsultacija sa stručnim licima došli su do zaključka – ako želite da vam višak energije vašeg deteta bude utrošen na pravi način, dajte ih u sport, a najbolji od svih za to – tenis!
I tako je Kristina vredno trenirala, ali tenis ubrzo postaje nešto više od puke zabave i načina da se izmori ne bi li došla kući mirna i izmorena. Tenis je postala strast.
Do svoje 12. godine ona je nizala uspehe na svim turnirima na kojima je ulčestvovala. Osvajala sve redom, nizala pobede i nad godinu-dve dana starijim koleginicama, što je za to doba jako veliki uspeh. Do svoje 13. godine napredovala je čak 800. mesta na juniorskoj listi.
Nažalost, 2008. godine doživela je povredu leđa. Ta povreda odvojila ju je od tenisa više od čak dve godine! Dugo odsustvo sa terena naplatilo je danak. Verovatno je došlo do psihološkog momenta Monike Seleš, kojoj je trebalo duže vreme nakon svoje nesreće da popravi zapuštano. Nesigurnosti, uteha u hrani, višak kilograma, svi ti problemi snašli su i Kristinu.
Na terene je pokušala da se vrati tokom 2010. i 2011. godine, i prvi put igra profesionalne turnire, ali je učestvovala na svega nekoliko, bez uspeha. 2012. godine igrala je još 4 turnira i zabeležila svoje prvo profesionalno ITF polufinale, i to u Pirotu.
Nažalost, te godine se i klub u kom je trenirala raspao. Još jednom se našla u velikom problemu, jer za sportistu jedina stvar podjednako loša kao povrede jesu i nemanje adekvatnih uslova za rad i treniranje. Ipak, nakon uspeha u Pirotu Kristina kaže da je za nju to novi početak.
Vredno trenira u Železniku i u Teniskom Savezu, i, uz trenera Dragana Šerera, kondicionog trenera Ivana Pavlovića, a oprema koju koristi je Vilson. Na turnire je naizmenično vode mama i tata, inače jedan beskrajno duhovit čovek, a na zvanična takmičenja neko iz Saveza ,kao što je to bilo prošle godine za Evropsko prvenstvo u Švajcarskoj. Sada joj je prioritet pretvaranje suvišne težine u mišiće, a kako zaista uživa u treninzima i ne boji se iscrpljujećeg rada,nema sumnje da će to i ostvariti i krenuti u novu etapu svog razvojnog puta.
Voli ofanzivan tenis, da dominira na terenu, a o svojim manama, kaže uz smeh, neće da priča, da ne čuju protivnice. Mnogo voli da trenira, kao i da igra u konkurenciji parova. Ove nedelej je baš sa Tamarom Čurović igrala polufinale Beograda.
Omiljeni teniser i teniserka su joj Novak Đoković i Serena Vilijams, iako naglašava da najviše voli da gleda muški tenis. Voli muziku i druženje, sa Dejanom Radanović ima iskreno prijateljstvo od koleginica a najbolja drugarica joj je Aleksandra Vuković.
Što se turnira tiče, na programu je prvo fjučers na Olimpu sledeće nedelje, zatim Vrnjačka Banja, pa Solin i Dubrovnik.
Ovde treba dodati i da je njen brat Dušan (1996) perspektivan košarkaš, jedan od najboljih u svojoj generaciji,mada ni on nije izbegao povredu koja ga je neko vreme prikočila u izvanrednom napredovanju. Ali kaže se ,treća sreća, a to bi ovde mogla da bude njena sedmogodišnja sestra Katarina , koja trenira tenis u Akademiji Tipsarevića, a za koju svi kažu da je izuzetna.
Za kraj ove priče Kristina je svim čitaocima NETTENIS-a poručila:
Pozdravi svim čitaocima Nettenisa. Da budu nasmejani i pozitivni i da gledaju život ružičastim naočarima, jer život je jedan. Trud, rad, red i disciplina, velika borba i pozitivan stav su jedini put do uspeha. Takođe, neka ostanu dosledni sebi i ne menjaju se zbog drugih!
Intervju obavio: Mićo, tekst oblikovao: Zeleni, tekst doradio: opet Mićo
Razgovarao sam sa Kristinom duže nego sa ostalim i video stvarnu želju da uloži koliko god truda treba, a trebaće ga više nego ostalima, da bi dostigla ono što je predvidela.Pa razmišljam da sa svim predispozicijama i osobinama koje ima možemo očekivati njeno novo rađanje iz pepela poput mitske ptice iz naslova ovog teksta.
Želim joj svaku sreću u svim segmentima života 🙂
Valjda će i nju Bog da pogleda i da joj puno više od onog što joj je u jednom trenutku oduzeo .
Prelep tekst 🙂